Jeremiah 5

1Prođite po ulicama Jerusalimskim, i vidite sada i razberite i potražite po ulicama njegovijem, hoćete li naći čovjeka, ima li ko da čini što je pravo i da traži istinu, pa ću oprostiti. 2Ako i govore: tako da je živ Gospod! opet se krivo kunu. 3Gospode! ne gledaju li oči tvoje na istinu! Biješ ih, ali ih ne boli; satireš ih, ali neće da prime nauke, tvrđe im je lice od kamena, neće da se obrate.

4I ja rekoh: siromasi su, ludo rade, jer ne znaju puta Gospodnjega, zakona Boga svojega. 5Idem k vlastelima, i njima ću govoriti, jer oni znaju put Gospodnji, zakon Boga svojega; ali i oni izlomiše jaram, pokidaše sveze. 6Zato će ih pobiti lav iz šume, vuk će ih večernji potrti, ris će vrebati kod gradova njihovijeh, ko god izide iz njih biće rastrgnut, jer je mnogo grijeha njihovijeh i silni su odmeti njihovi.

7Kako ću ti oprostiti to? Sinovi tvoji ostaviše mene, i kunu se onima koji nijesu bogovi. Kako ih nasitih, stadoše činiti preljubu, i u kuću kurvinu stječu se gomilom. 8Jutrom su kad ustaju kao tovni konji, svaki rže za ženom bližnjega svojega. 9Zato li neću pohoditi? veli Gospod, i duša moja neće li se osvetiti takom narodu?

10Izidite mu na zidove i razvalite, ali nemojte sasvijem zatrti, skinite mu prijevornice, jer nijesu Gospodnje. 11Jer me sasvijem iznevjeri dom Izrailjev i dom Judin, veli Gospod. 12Udariše u bah Gospodu i rekoše: nije tako, neće nas zlo zadesiti, i nećemo vidjeti mača ni gladi. 13A ti proroci otići će u vjetar, i riječi nema u njima, njima će biti tako.

14Zato ovako veli Gospod Gospod nad vojskama: kad tako govorite, evo ja ću učiniti da riječi moje u ustima tvojim budu kao oganj, a ovaj narod drva, te će ih spaliti. 15Gle, ja ću dovesti na vas narod iz daleka, dome Izrailjev, veli Gospod, narod jak, narod star, narod kojem jezika nećeš znati niti ćeš razumjeti što govori;

16Kojemu je tul kao grob otvoren, svi su jaki. 17I poješće ljetinu tvoju i hljeb tvoj, što sinovi tvoji i kćeri tvoje šćahu jesti, poješće ovce tvoje i goveda tvoja, poješće vinovu lozu tvoju i smokve tvoje, i mačem će zatrti tvrde gradove tvoje u koje se uzdaš.

18Ali ni tada, veli Gospod, neću vas sasvijem zatrti. 19Jer kad rečete: zašto nam čini Gospod Bog naš sve ovo? tada im reci: kako ostaviste mene i služiste tuđim bogovima u zemlji svojoj, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.

20Javite ovo u domu Jakovljevu, i oglasite u Judi, govoreći: 21Čujte ovo, ludi i bezumni narode, koji imate oči a ne vidite, koji imate uši a ne čujete. 22Mene li se nećete bojati? veli Gospod; od mene li nećete drktati? koji postavih pijesak moru za među vječnom naredbom, i neće prijeći preko nje; ako mu i ustaju vali, neće nadjačati, ako i buče, neće je prijeći.

23Ali je u naroda ovoga srce uporno i nepokorno; otstupiše i otidoše. 24Niti rekoše u srcu svom: bojmo se Gospoda Boga svojega, koji nam daje dažd rani i pozni na vrijeme, i čuva nam nedjelje određene za žetvu. 25Bezakonja vaša odvraćaju to, i grijesi vaši odbijaju dobro od vas.

26Jer se nalaze u narodu mom bezbožnici, koji vrebaju kao ptičari kad se pritaje, meću zamke da hvataju ljude. 27Kao krletka puna ptica tako su kuće njihove pune prijevare; zato postaše veliki i obogatiše. 28Ugojiše se, sjaju se, mimoilaze zlo, ne čine pravde ni siročetu, i opet im je dobro, i ne daju pravice ubogima. 29Zato li neću pohoditi? veli Gospod, i duša moja neće li se osvetiti takvom narodu?

30Čudo i strahota biva u zemlji. Proroci prorokuju lažno, i sveštenici gospoduju preko njih, i narodu je mojemu to milo. A šta ćete raditi na pošljedak?

31